Jebeno je tamo sada, ali čini mi se da je to goli kurac prema Iraku. Al rat je rat, a u ratu se prvo puca pa pita. Kad slušam vijesti o tamo nekom ratu u tamo nekoj zemlji, uopće ne zamišljam ljude (s velikim zelenim očima), nego iscrpljene vojnike krvavih očiju. Zato su mi slike afganistanskih ulica s običnim ljudima zapravo otrežnjenje koje me prisjetilo i našega rata u kojem nismo jeli gljive u podrumskim rupama koje su zaudarale na smrt, nego smo (neki nažalost nisu) išli i u školu, i na more, i na selo.
Mi koji smo imali sreću da nam tenkovi nisu bili u dvorištu kuće, naučili smo živjeti s ratom. A to upravo rade ovi obični ljudi na afganistanskim ulicama. Žive s ratom. Nadam se samo ne zauvijek. Jer mir je mir.
Ima nešto perverzno u činjenici da dok ljudi bezglavo bježe od rata ako im se pruži i najmanja prilika, ja sam eto odlučio bezglavo bježati od mira. Tako to ispada. Ali nije tako. Moj spiritus movens baš je taj movens. Pokret, putovanje, promjena. Ratni Afganistan - mirna Hrvatska. Azija - Europa. Zapad -istok.
Treba napuniti spiritus.
Honey you are a rock
Upon which I stand
And I come here to talk
I hope you understand
That green eyes, yeah the spotlight, shines upon you
And how could, anybody, deny you I came here with a load
And it feels so much lighter, now I’ve met you
And honey you should know, that I could never go on without you
Green eyes
Honey you are the sea
Upon which I float
And I came here to talk I think you should know
That green eyes, you’re the one that I wanted to find
And anyone who, tried to deny you must be out of their mind
Cause I came here with a load
And it feels so much lighter, since I met you
Honey you should know, that I could never go on without you
Green eyes Green eyes
Ohohohohooooo Ohohohohooooo Ohohohohooooo Ohohohohooooo
Honey you are a rock
Upon which I stand
Nema komentara:
Objavi komentar